Notes From a Recent Planning Session

Kad smo u redakciji sjeli planirati proljetno izdanje, znali smo samo jedno: ne želimo još jedan broj koji se raspada na nepovezane teme. Ovaj put krenuli smo od pitanja koje nas je mučilo još od zimskog sajma namještaja u Milanu — zašto hrvatski dizajneri tako rijetko razgovaraju o procesu, a tako često o finalnom proizvodu?

Iz te početne točke razvila se rasprava koja je trajala gotovo tri sata. Nismo imali agendu, samo hrpu bilježaka, fotografija s terena i nekoliko knjiga koje su kružile stolom. Ono što se na kraju kristaliziralo nije bila lista tema, nego način na koji pristupamo intervjuima i reportažama. Umjesto da pitamo autore što su napravili, htjeli smo ih pitati kako su došli do odluke da baš taj materijal, baš taj oblik, baš tu boju.

Prvi konkretan rezultat tog razgovora je intervju s Anom Kovačić, zagrebačkom keramičarkom čiji se radovi mogu vidjeti u nekoliko nezavisnih galerija. Ana je pristala na drugačiji format — umjesto klasičnog pitanje-odgovor, snimili smo razgovor u njezinu ateljeu dok je radila na seriji posuda za novu izložbu. Taj materijal postat će okosnica ovogodišnjeg proljetnog broja, a ulomke donosimo već u sljedećem postu.

Druga stvar koja se nametnula tijekom planiranja jest pitanje prostora. Dok smo pregledavali fotografije s terena, primijetili smo koliko često zanemarujemo kontekst u kojem predmeti nastaju. Atelje, radni stol, prirodno svjetlo, čak i nered — sve to utječe na oblikovanje, a u našim tekstovima to rijetko spominjemo. Zato smo odlučili da svaka reportaža u nadolazećem broju mora sadržavati i kratak opis prostora u kojem autor radi, bez obzira na to je li riječ o keramici, tekstilu ili grafičkom dizajnu.

Treće, i možda najvažnije, pitanje koje smo si postavili odnosi se na čitatelje. Kome zapravo pišemo? Nakon duge rasprave zaključili smo da ne pišemo ni stručnjacima ni potpunim početnicima, nego ljudima koji su već zaljubljeni u dizajn i žele razumjeti kako stvari nastaju. To znači da možemo preskočiti osnovna objašnjenja i odmah ući u srž — u proces, u odluke, u kompromise koje autori prave svaki dan.

Ono što slijedi u ovom i sljedećim postovima jest pokušaj da te bilješke pretvorimo u nešto što ima smisla i izvan naše redakcije. Ne obećavamo gotove odgovore, ali nadamo se da će vam ovi zapisi pomoći da na dizajn gledate malo drugačije — kao na proces, a ne samo kao na rezultat.